Slušajući Radio Beograd, pogotovo u dane vikenda, verovatno ste naletjeli na džingl – ”Ovde Radio Beograd!” Ovaj uzvišeni, nesputani glas, neobične boje, pripadao je Jeleni Bilbiji, ženi koja je u dva navrata otvarala najslušaniju radio stanicu na Balkanu. Prvi put se to dogodilo 1928. godine, kada je otvoren Radio Beograd, a drugi put, neposredno poslije oslobođenja srpske prestonice, 10.11.1944. godine, u 12,30 časova.
Ova znamenita žena je rođena 28.11.1902. godine u Crnom Lugu, opština Bosansko Grahovo. U ranom djetinjstvu, zajedno sa roditeljima, preselila se u Beograd, gdje je završila učiteljsku školu. Službujući i družeći se sa svojim učenicima, uočila je nedostatak proznih djela za djecu, napisanih od strane domaćih autora. Ta okolnost predstavljala je veliki izazov i snažan postrek da se i sama posveti pisanju knjiga za djecu.
Njene pripovjetke, prožete socijalnim motivima, predstavljaju sintezu privrženosti nacionalnom biću i težnje za uklapanjem u šire okvire evropske kulture. Zavičaj je za Jelenu Bilbiju izvor nadahnuća i bogatstvo jedinke u vaskolikom prostoru. Lijepe i jednostavne rečenice, protkane duhom koji čovjek može ponjeti samo sa prostora odakle su njegovi korjeni, vrlo brzo su djelo Jelene Bilbije uvrstili u sam vrh književnosti za djecu Kraljevine Jugoslavije. Jelena Bilbija se našla u društvu naših najčitanijih i najcjenjenijih pisaca : Skendera Kulenovića, Gvide Tartalje, Branislava Nušića, Aleksandra Vuča, tada mladih Branka Ćopića i Desanke Maksimović, Milana Vukasovića. Ovi stvaraoci su bili dio svijeta svakog djetinjstva, u koje su, od stranih pisaca, u to vrijeme zalazili : Dikens, Andersen, Puškin, Dostojevski, Čehov, Turgenjev.
Jelena Bilbija je objavila šest knjiga pripovjedaka za djecu, među kojima se izdvajaju : ”Priče za djecu”, ”Briki i druge priče”, ”Bakina prasad” i ”Jesenji putnici”. Njeno remek djelo, ”Priče o selu i gradu”, uvršteno je u redovnu školsku lektiru, a objavljeno je u tada najuglednijoj izdavačkoj kući ”Geca Kon”. O djelu Jelene Bilbije pisali su najugledniji domaći književni kritičari, od Miloša Bandića, preko Slobodana Ž. Markovića, Voje Marjanovića, Zorice Turjačanin, Rize Džafića, do Ranka Risojevića.
Poslije drugog svjetskog rata, Jelena Bilbija se intenzivno posvetila novinarskoj profesiji. Radila je na Radio Beogradu, kao novinar i spiker, pisala za Pionirske novine, Ženu danas, Književne novine i Politiku. Služila je kao uzor plejadi talentovanih radijskih novinara, koje su predvodili : Gordana Boneti, Draga Jonaš, Mića Orlović i Branislav Surutka. Pred kraj života (umrla je 08.03.1964. u Beogradu), Jelena Bilbija je bila dragocjeni savjetodavac ljudima koji su udarali kamen temeljac Televiziji Beograd.
Jelena Bilbija je bila veoma cjenjen pisac, ali i omiljena ličnost u književnim krugovima. Jednako koliko su cjenili njenu pitku pripovjedačku riječ, pisci su poštovali njene ljudske vrline. U tek ustanovljenom Udruženju pisaca Srbije, sastavljenom od umjetnika koji za vrijeme rata nisu sarađivali sa Njemcima, Jelena Bilbija se nalazila u Sudu časti, u društvu Marka Ristića, Eli Fincija, Milana Dedinca i Đure Gavele. Predsjednik Udruženja bio je Jovan Popović, a sekretar Oskar Davičo.
Naša znamenita zemljakinja je bila umjetnička duša koju je prihvatalo svako vrijeme, jer su je krasili veliki pripovjedački dar, plemenitost i poštenje, ono naše, gorštačko, podinarsko. Nažalost, poslije drugog svjetskog rata u jugoslovenskoj književnosti forsirana su djela iz NOB-a, pa je pripovjedački opus Jelene Bilbije, koji govori o nekim univerzalnim vrlinama naših života, prepušten zaboravu. Tako se desilo da ni mi, u Bosanskom Grahovu, nismo znali kakvog ambasadora imamo u svijetu umnih, talentovanih i nezaboravnih ljudi.
Ranko Lončar
