{"id":955,"date":"2018-03-01T15:54:45","date_gmt":"2018-03-01T14:54:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.grahovo.org\/?p=955"},"modified":"2018-03-03T23:54:02","modified_gmt":"2018-03-03T22:54:02","slug":"klub-lazova-lagijus-bosansko-grahovo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/klub-lazova-lagijus-bosansko-grahovo\/","title":{"rendered":"Klub la\u017eova &#8221;Lagijus&#8221; Bosansko Grahovo"},"content":{"rendered":"<p><span style=\"font-size: 11.0pt;\">Ne postoji grad, ne postoji zemlja koja ga nije imala.<br \/>\nNe postoji mjesto za koje nije bilo pri\u010de, preko njega.<br \/>\nIzmi\u0161ljotina, la\u017e.<br \/>\nUpravo tako, LA\u017d.<br \/>\nGrahovljaci su se posebno imali sa \u010dim i sa kim hvaliti. Sve vrli \u0161ampioni u svojoj disciplini. Disciplina koju je izmislila dokonica, vedar duh kraji\u0161ki, a podr\u017eavao i odr\u017eao narod.<br \/>\nKlub je nastupao u sastavu:<br \/>\nStevo, Cvejinar, Du\u0161an, Bo\u017eo, Jovo ( nekoliko njih), Urela, \u010condre, Gento, Re\u0161ika, Bekan, Vlade&#8230;<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-size: 11.0pt;\">Prvoklasna reprezentacija koja je svoje voljeno mjesto, predstavljala u najja\u010dem to jest najla\u017eovitijem izdanju. Trebalo je imati, ma\u0161te, trebalo je imati hrabrosti, znanja, umje\u0107a.<br \/>\nPonajvi\u0161e ljubavi ka pozivu kluba \u010diju su \u010dlanovi bili, \u010dije su boje branili do samog kraja \u017eivota. Neki su hvala Bogu jo\u0161 uvijek na nogama, ako nas nisu slagali. Zna\u0107emo za hiljadu godina kada se opet na\u0111emo u nekoj od zadimljenih ali toplih kr\u010dmi grahvskih. (dobra la\u017e, djeluje na pisanje)<br \/>\nTrebalo je imati toliko uzdignutosti iznad svega, sve je ostajalo u domenu \u0161ale. Bez ijedne grke rije\u010di, ka sulaga\u010du, ka op\u0161tini, ka ljudima. Tako je isto op\u0161tina i njeni stanovnici, \u0107utala i \u0107utali i trpili sve njihove \u201edogodov\u0161tine\u201c, slu\u0161ala i stoji\u010dki podnosila, u sebi likovala, \u0161to takvi talenti \u017eive u najtoplijem gnijezdu pod imenom Bosansko Grahovo.<br \/>\nNe zaboravljaju se takvi biseri u sklopu izme\u0111u \u0160atora Jadovnika Dinare i Uilice.<br \/>\nNama u amanet osta\u0161e njihove sjajne dosjetke i lagarije, kao ne\u0161to dragocjeno. To dragocjeno treba prenositi s koljena na koljeno. Pri\u010dati ne lagati. Da se ne zaborave djela, samim tim i oni,<br \/>\nkoji ih osmisli\u0161e, svima na radost.<br \/>\nOvaj put \u0107u ispisati neke dosjetke kao uvod u ne\u0161to \u0161to bi ostalo za pam\u0107enje.<br \/>\nS u\u017eivanjem \u0107u poku\u0161ti da to prenesem u pisanu formu, premda, bez \u017eive rije\u010di, slike malo lepr\u0161aju, nejasno ali vjerodostojno svakako&#8230;<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-size: 11.0pt;\">-Odveo Stevo pripeti paripa na livadu kod stare pilane, u blizini izba\u010denog otpada piljevine.<br \/>\nka\u017ee:<br \/>\n-Ja do\u0161ao uve\u010de da vodim paripa ku\u0107i.<br \/>\nKad?<br \/>\n-Parip pojeo svu piljevinu, pun traktor.<br \/>\nStevo se isprepadao vodi paripa ku\u0107i, ve\u017ee za jasle i ide u ku\u0107u.<br \/>\nNe govori nikom od uku\u0107ana.<br \/>\nNovi dan, kre\u0107e Stevo ponovo da vodi paripa, kad ima \u0161ta vidjeti:<br \/>\n-Ljudi moji ulazim u ko\u0161aru kad Dorat sere letve.<br \/>\nIzusti (slaga) Stevo&#8230;i ostade \u017eiv, skupa sa la\u017ei&#8230;<br \/>\nPri\u010da Stevo:<br \/>\nKrenem ja u \u0161umu da tra\u017eim nado.<br \/>\nNa\u0111em pod jednom ljeskom i skopam, pune tri torbe kvartare.<br \/>\nIzvu\u010dem to i pokupim u d\u017eakove. Jedan uprtim i ponesem ku\u0107i, kad ne\u0161to me vu\u010de za nogavicu.<br \/>\nokrenem se ja i vidim mi\u0161a kako me vu\u010de i pla\u010de.<br \/>\n-\u0160ta je pitam ga.<br \/>\nOdgovori mi\u0161<br \/>\n-Ro\u0111eni brate ne nosi to pocrka\u0107e mi djeca od gladi.<br \/>\n-ja ga \u0107unem cipelom on se otkotrlja i vrati nazad do mene. Zaleti se izvu\u010de mi pertlu iz cipele.<br \/>\nPope se na ljesku i objesi&#8230;<br \/>\nUUPPssss<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-size: 11.0pt;\">DU\u0160AN:<br \/>\nPri\u010da:<br \/>\n&#8211; Odem ja u raditi u Rusiju u Sibir. Temperatura bude minus i 60 stepeni.Radili\u0161te spacefi\u010dno mora\u0161 se dovikivati. Kako god neko nekog zovne, zaledi mu se glas.<br \/>\ntako \u010ditavu zimu samo zovemo, nikad odziva, sve zaledi.<br \/>\nJoj ljudi moji i bra\u0107o.<br \/>\nKad u prolje\u0107e odlede glasovi ti nema\u0161 pojma ko koga zove i kuda bi&#8230;<br \/>\nizgovori Du\u0161an.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-size: 11.0pt;\">Vlade slu\u0161a kako se neki glamo\u010daci sva\u0111aju \u010dija \u010dela donosi vi\u0161e meda.<br \/>\nOvaj njegova ovoliko, onaj njegova onoliko.<br \/>\nDojadi Vladi pa ih prekinu i re\u010de<br \/>\n-Majku vam jebem, ja svaki dan svakoj svojoj \u010deli objesim kanticu od tri kila na vrat i po\u0161aljem u ispa\u0161u. Ni jedna se ne smije vratiti dok kanticu ne napuni&#8230;<br \/>\nZbunjeni glamo\u010daci, zaboravi\u0161e na selo Travari koji su najmedonosniji kraj u Evropi&#8230;<br \/>\nBravo Vlade.<br \/>\nUrelela:<br \/>\nPri\u010da Urela kao ga je \u017eena poslala da pokupi jaja po selu jer se koko\u0161 raskvocala pa je treba nasaditi da izle\u017ee pili\u0107e.<br \/>\n&#8211; Jebem ti Ne\u0111elju prezobraznu, ka\u017eem joj ja idem,odo.<br \/>\nOdem i hodam po selu prosim skoro. Daju.<br \/>\nNakupim jaja i vi\u0161ka, da se na\u0111e zlu ne trebalo.<br \/>\nVratim se ku\u0107i, nasadim kvo\u010dku i \u010dekam, poslije davajestak danan ili malo vi\u0161e, izle\u017ee kvo\u010dka pili\u0107e.<br \/>\nPo\u0111em u koko\u0161injac da vidim kako ide, otvorim vrata,kad.<br \/>\nSvako ono pile izleti iz koko\u0161injca i svako pravo svojoj ku\u0107i, tamo odakle sam ga i donio.<br \/>\nNe\u0111elju ti jebem prezobranu, jest pu\u0161ke mi&#8230; EHHH Urela&#8230;<br \/>\nBo\u017eo:<br \/>\n&#8211;Omrkla mi krava,\u0161ta \u0107u, moram tra\u017eiti.<br \/>\nZakalam svuda po polju ni\u0111e je.<br \/>\nKrenem ku\u0107i, taman se izuvam kad&#8230;\u010dujem odnekud iz Jadovnika riku.<br \/>\nJa br\u017ee bolje poleti gore. Sve idem po rici krave. U jednoj dolini, ima bunar do\u0111em u blizinu njega, al ne \u010dujem vi\u0161e riku. Taman sam sam sjeo pored bunara.<br \/>\nkao da mi bomba pu\u010de u u\u0161ima sko\u010dih ko spr\u017een vodom. Riknu Radova iz bunara.<br \/>\nUperim bateriju vidim je na dnu, stoji u vodi do vrtenja\u010de.<br \/>\nBila \u017eedna presko\u010dila grlo, da se napije.<br \/>\n\u0160ta \u0107u kud \u0107u.<br \/>\nSjetih se.<br \/>\nUzmem sikiru odsje\u010dem dvije voje od pet metara i popre\u010dne kli\u010dke, Kupinom pove\u017eem i napravim \u0161kale. Spu\u0161tim ih u bunar, u\u0111em.<br \/>\nNatovarim Radovu na le\u0111a i iznesem napolje.<br \/>\nTu no\u0107 \u017eena umuzla trideset litara varenike, ka\u017ee veterinar spu\u0161tila od stra, kao \u010dujek kad se prepadne pa upi\u0161a u ga\u0107e.<br \/>\nEvala ti Bo\u017eo, malo je takvih&#8230;.la\u017eova.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-size: 11.0pt;\">Gavrilo Mile Princip<\/span><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ne postoji grad, ne postoji zemlja koja ga nije imala.Ne postoji mjesto za koje nije bilo pri\u010de, preko njega. Izmi\u0161ljotina, la\u017e.Upravo tako, LA\u017d. Grahovljaci su se posebno imali&#8230;<span class=\"more-link\"><a href=\"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/klub-lazova-lagijus-bosansko-grahovo\/\">Saznaj vi\u0161e<\/a><\/span><\/p>","protected":false},"author":3,"featured_media":982,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[15],"tags":[],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/955"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=955"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/955\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":996,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/955\/revisions\/996"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/982"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=955"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=955"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=955"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}