{"id":651,"date":"2018-02-14T15:28:29","date_gmt":"2018-02-14T14:28:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.grahovo.org\/?p=651"},"modified":"2018-03-01T15:25:34","modified_gmt":"2018-03-01T14:25:34","slug":"jelena-zena-koju-su-srbi-zaboravili","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/jelena-zena-koju-su-srbi-zaboravili\/","title":{"rendered":"Jelena, \u017eena koju su Srbi zaboravili"},"content":{"rendered":"<p>Slu\u0161aju\u0107i Radio Beograd, pogotovo u dane vikenda, verovatno ste naletjeli na d\u017eingl \u2013 &#8221;Ovde Radio Beograd!&#8221; Ovaj uzvi\u0161eni, nesputani glas, neobi\u010dne boje, pripadao je Jeleni Bilbiji, \u017eeni koja je u dva navrata otvarala najslu\u0161aniju radio stanicu na Balkanu. Prvi put se to dogodilo 1928. godine, kada je otvoren Radio Beograd, a drugi put, neposredno poslije oslobo\u0111enja srpske prestonice, 10.11.1944. godine, u 12,30 \u010dasova.<\/p>\n<p>Ova znamenita \u017eena je ro\u0111ena 28.11.1902. godine u Crnom Lugu, op\u0161tina Bosansko Grahovo. U ranom djetinjstvu, zajedno sa roditeljima, preselila se u Beograd, gdje je zavr\u0161ila u\u010diteljsku \u0161kolu. Slu\u017ebuju\u0107i i dru\u017ee\u0107i se sa svojim u\u010denicima, uo\u010dila je nedostatak proznih djela za djecu, napisanih od strane doma\u0107ih autora. Ta okolnost predstavljala je veliki izazov i sna\u017ean postrek da se i sama posveti pisanju knjiga za djecu.<\/p>\n<p>Njene pripovjetke, pro\u017eete socijalnim motivima, predstavljaju sintezu privr\u017eenosti nacionalnom bi\u0107u i te\u017enje za uklapanjem u \u0161ire okvire evropske kulture. Zavi\u010daj je za Jelenu Bilbiju izvor nadahnu\u0107a i bogatstvo jedinke u vaskolikom prostoru. Lijepe i jednostavne re\u010denice, protkane duhom koji \u010dovjek mo\u017ee ponjeti samo sa prostora odakle su njegovi korjeni, vrlo brzo su djelo Jelene Bilbije uvrstili u sam vrh knji\u017eevnosti za djecu Kraljevine Jugoslavije. Jelena Bilbija se na\u0161la u dru\u0161tvu na\u0161ih naj\u010ditanijih i najcjenjenijih pisaca : Skendera Kulenovi\u0107a, Gvide Tartalje, Branislava Nu\u0161i\u0107a, Aleksandra Vu\u010da, tada mladih Branka \u0106opi\u0107a i Desanke Maksimovi\u0107, Milana Vukasovi\u0107a. Ovi stvaraoci su bili dio svijeta svakog djetinjstva, u koje su, od stranih pisaca, u to vrijeme zalazili : Dikens, Andersen, Pu\u0161kin, Dostojevski, \u010cehov, Turgenjev.<\/p>\n<p>Jelena Bilbija je objavila \u0161est knjiga pripovjedaka za djecu, me\u0111u kojima se izdvajaju : &#8221;Pri\u010de za djecu&#8221;, &#8221;Briki i druge pri\u010de&#8221;, &#8221;Bakina prasad&#8221; i &#8221;Jesenji putnici&#8221;. Njeno remek djelo, &#8221;Pri\u010de o selu i gradu&#8221;, uvr\u0161teno je u redovnu \u0161kolsku lektiru, a objavljeno je u tada najuglednijoj izdava\u010dkoj ku\u0107i &#8221;Geca Kon&#8221;. O djelu Jelene Bilbije pisali su najugledniji doma\u0107i knji\u017eevni kriti\u010dari, od Milo\u0161a Bandi\u0107a, preko Slobodana \u017d. Markovi\u0107a, Voje Marjanovi\u0107a, Zorice Turja\u010danin, Rize D\u017eafi\u0107a, do Ranka Risojevi\u0107a.<br \/>\nPoslije drugog svjetskog rata, Jelena Bilbija se intenzivno posvetila novinarskoj profesiji. Radila je na Radio Beogradu, kao novinar i spiker, pisala za Pionirske novine, \u017denu danas, Knji\u017eevne novine i Politiku. Slu\u017eila je kao uzor plejadi talentovanih radijskih novinara, koje su predvodili : Gordana Boneti, Draga Jona\u0161, Mi\u0107a Orlovi\u0107 i Branislav Surutka. Pred kraj \u017eivota (umrla je 08.03.1964. u Beogradu), Jelena Bilbija je bila dragocjeni savjetodavac ljudima koji su udarali kamen temeljac Televiziji Beograd.<br \/>\nJelena Bilbija je bila veoma cjenjen pisac, ali i omiljena li\u010dnost u knji\u017eevnim krugovima. Jednako koliko su cjenili njenu pitku pripovjeda\u010dku rije\u010d, pisci su po\u0161tovali njene ljudske vrline. U tek ustanovljenom Udru\u017eenju pisaca Srbije, sastavljenom od umjetnika koji za vrijeme rata nisu sara\u0111ivali sa Njemcima, Jelena Bilbija se nalazila u Sudu \u010dasti, u dru\u0161tvu Marka Risti\u0107a, Eli Fincija, Milana Dedinca i \u0110ure Gavele. Predsjednik Udru\u017eenja bio je Jovan Popovi\u0107, a sekretar Oskar Davi\u010do.<\/p>\n<p>Na\u0161a znamenita zemljakinja je bila umjetni\u010dka du\u0161a koju je prihvatalo svako vrijeme, jer su je krasili veliki pripovjeda\u010dki dar, plemenitost i po\u0161tenje, ono na\u0161e, gor\u0161ta\u010dko, podinarsko. Na\u017ealost, poslije drugog svjetskog rata u jugoslovenskoj knji\u017eevnosti forsirana su djela iz NOB-a, pa je pripovjeda\u010dki opus Jelene Bilbije, koji govori o nekim univerzalnim vrlinama na\u0161ih \u017eivota, prepu\u0161ten zaboravu. Tako se desilo da ni mi, u Bosanskom Grahovu, nismo znali kakvog ambasadora imamo u svijetu umnih, talentovanih i nezaboravnih ljudi.<\/p>\n<p>Ranko Lon\u010dar<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Slu\u0161aju\u0107i Radio Beograd, pogotovo u dane vikenda, verovatno ste naletjeli na d\u017eingl \u2013 &#8221;Ovde Radio Beograd!&#8221; Ovaj uzvi\u0161eni, nesputani glas, neobi\u010dne boje, pripadao je Jeleni Bilbiji&#8230;<span class=\"more-link\"><a href=\"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/jelena-zena-koju-su-srbi-zaboravili\/\">Saznaj vi\u0161e<\/a><\/span><\/p>","protected":false},"author":3,"featured_media":721,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[15],"tags":[],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/651"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=651"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/651\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":946,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/651\/revisions\/946"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/721"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=651"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=651"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=651"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}