<\/p>\n\n\n\n
Ko \u0107e vi\u0161e znati koliko sam knjiga u \u017eivotu pro\u010ditao, nema kraja tom broju niti se
\nnazire. Od svih mogu\u0107ih pisaca, na\u0161ih doma\u0107ih, preko svjetskih do totalno nepoznatih
\npisaca, ili bar ne poznati \u0161iroj javnosti, ljubavnih pri\u010da, tragi\u010dnih, istorijskih,
\nreligijskih, nau\u010dnih\u2026ma i potrebno i nepotrebno.
\nI od svih tih pri\u010da, jedna jedina re\u010denica me stalno poga\u0111a u srce, u toj re\u010denici je sve
\nono \u0161to sam ja ili \u0161to bih htio biti, u tih par rije\u010di je, \u010dini mi se, oslikano \u010ditavo
\nmoje bi\u0107e. Napisao ih je Branko \u0106opi\u0107, taj na\u0161 veliki junak iz bajke, ba\u0161 iz bajke i
\nnikako druga\u010dije jer me\u0111u ljudima nema vi\u0161e niko ni pribli\u017ean njemu, njegovim
\nosje\u0107anjima, njegovim rije\u010dima i njegovoj velikoj ljubavi prema ljudima koja se ne
\nponavlja dva put. I zato je on taj neponovljivi div koji mo\u017ee samo u bajkama da postoji i
\nte\u0161ko ti je povjerovati da je takav neko postojao u stvarnosti.
\nA rije\u010di su bile upu\u0107ene njegovom mrtvom drugaru Ziji Dizdarevi\u0107u koji ih nikad nije
\npro\u010ditao ali sam sasvim siguran da ih je \u010duo, tamo negdje, gdje svi idemo kada se zavjesa
\nna\u0161ih \u017eivota spusti i predstava se zavr\u0161i.
\n\u201cPrije nego me odvedu \u017eurim da ispri\u010dam zlatnu bajku o ljudima. NJeno su mi sjeme
\nposijali u srce jo\u0161 u djetinjstvu i ono bez prestanka ni\u010de, cvjeta i obnavlja se.\u201d
\nTo je to, to je \u010dini mi se razlog za\u0161to ja postojim. I nije va\u017eno da li ja to radim dobro
\nili ne, va\u017eno je samo da radim i da moram raditi, nemam drugog izbora. A tako malo
\nvremena ima i jo\u0161 manje rije\u010di kojima bih sve do\u010darao, sve napisao, rije\u010di koje ne bi
\ndale zaboravu da nadvlada. Ili ih ja ne poznajem, mo\u017eda ih nisam do sada pro\u010ditao ili
\nako jesam, onda ih nisam razumio kako treba jer \u0161ta god da napi\u0161em i na koji god na\u010din,
\nizgleda mi malo i nedovoljno, kao da nikad nisam uspio da do\u010daram rije\u010dima ono \u0161to
\nsam htio, vidio i do\u017eivio. I po\u0161to nisam dovoljno talentovan, \u010desto moram da
\nposegnem za nekom slikom jer bi se, u mom slu\u010daju, stvarno moglo re\u0107i da \u201cjedna slika
\nka\u017ee vi\u0161e od hiljadu rije\u010di\u201d.
\nMa koliko se trudio, kako mogu da napi\u0161em ono \u0161to sam osje\u0107ao dok sam prolazio svojim
\nGrahovom, sa dragom i na\u0161im malim \u010dedom, kako da napi\u0161em kako sam se osje\u0107ao ispred
\nru\u0161evina moje nekada\u0161nje srednje \u0161kole, \u0161ta mi je prolazilo kroz misli, kako mi je
\ntu\u017eno otkucavalo srce u grudima dok sam gledao u gra\u0111evinu iz koje sam nekada tako
\nveselo i smjelo zakora\u010dio u \u017eivot? Iz koje se vi\u0161e ne \u010duje \u017eamor djece, nema vi\u0161e
\nprofesora da zami\u0161ljeni hodaju sa dnevnikom kroz hodnike, razmi\u0161ljaju\u0107i o tome kako
\nda nas nau\u010de ne samo neko gradivo, nego \u017eivotu uop\u0161te. U koju je gledala moja mala
\ndjevoj\u010dica i pitala me kome je mogla da smeta jedna \u0161kola, za\u0161to su to ljudi uradili, pa
\nbar na tom mjestu nije nikako moglo biti neko zlo. Nisam joj znao odgovoriti na to.
\nIli kada sam stao ispred ru\u0161evina slasti\u010darne, gdje smo nekada bje\u017eali sa \u010dasova, na
\nsladoled, na burek, nadaju\u0107i se da ne\u0107emo biti uhva\u0107eni i ka\u017enjeni a sve i da budemo,
\nko mari, neka nam i jedinicu daju, rado smo je prihvatali kao \u201ckaznu\u201d za na\u0161 smijeh i
\ndru\u017eenje.<\/p>\n\n\n\n
Ili da joj objasnim ko je sve radio u na\u0161oj po\u0161ti, ko su bili ti veseli po\u0161tari koje je
\nnarod volio kao da su nam rod ro\u0111eni, svejedno da li imaju pismo od dragih osoba koji
\nsu nam pisali iz daljina ili neki ra\u010dun koje niko nije volio viditi, koji su nas
\nzasmijavali ili rastu\u017eivali, za koje je morala biti spremna \u010da\u0161ica rakije jo\u0161 prije
\nnego \u0161to ti uop\u0161te kro\u010di u dvori\u0161te?
\nS koijm rije\u010dima mogu da opi\u0161em mjesto koje vi\u0161e nema, nema ni traga da je nekad
\npostojalo tu, da je tu bilo sastajali\u0161te apsolutno svih ljudi Grahova, za sve i za svaku
\npriliku, da se sve proslavi valjano i u sre\u0107i, od ro\u0111enja djeteta, preko kr\u0161tenja pa sve
\ndo svadbi ali i gorke suze prolijevale za pokojnim prijateljima i familijom, pri\u010dale
\ntajne koje ni samom sebi ne priznaje\u0161 ali ih ipak \u0161apu\u0107e\u0161 prijatelju u povjerenju, da ti
\nnekako lak\u0161e bude? Gdje je ta na\u0161a slavna kafana \u201cZvijezda\u201d ispred koje me je otac
\ntolike godine \u010dekao kad se zavr\u0161e \u010dasovi, nakrivljene kape i radosnog lica, koje
\nopravdanje da dam za\u0161to vi\u0161e ne postoji?
\nKao \u0161to nema vi\u0161e ni Hotel Sarajeva ili stare pekare, odmah tamo iza milicije, za\u0161to
\nje sru\u0161en Borac koji je zapo\u0161ljavao tako mnogo djevojaka, sestara, majki, ko se to usudio
\nda ru\u0161i spomenik na Gradini i da zauvijek zatvori vrata Ra\u0107otinog kafi\u0107a? Ko je to bio
\ntako bezdu\u0161an da zapali jedan Dom Omladine, zar je od tamo vrebala neka opasnost, zar
\nse toga trebalo bojati, zar su nekome smetale na\u0161e uspomene i na\u0161a mladost koju nam
\nsvejedno nijednom vatrom nisu mogli zapaliti i oteti?
\nLJepote \u0160atora i tuge razru\u0161enih, praznih sela, Borova\u010de i jezera u kojem se vi\u0161e niko
\nne kupa, nestvarna, tajanstvena svjetla pe\u0107ine Ledenice i puteljaka kojima vi\u0161e niko ne
\nide?
\n\u017durim eto i ja, dragi na\u0161 Branko, da napi\u0161em i ja tu zlatnu bajku o ljudima, o Krajini,
\nda je imam bar za sebe\u2026ali mi se \u010desto \u010dini da to nikad ne\u0107u uspjeti, nikad je ne\u0107u
\nispri\u010dati, nikad je ne\u0107u zavr\u0161iti, ma koliko se trudio i poku\u0161avao, ne znam ja to da
\nuradim.
\nA na kraju krajeva, mo\u017eda i ne trebam, jer je to pri\u010da koja ne treba da ima kraj, neka
\nzlatnih ljudi i zlatne Krajine, da se pri\u010da i pi\u0161e o njima i njoj dokle god ima makar
\njedna du\u0161a na svijetu koja zna da je sve to nekada negdje zaista postojalo i da nije bajka,
\nnego \u017eivot kojem nema kraja i nema te zavjese koja mo\u017ee da sakrije od vida ni zlatne
\nljude\u2026 ni zlatnu Krajinu\u2026<\/p>\n\n\n\n
Srbo Gali\u0107<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u041ao \u0107e vi\u0161e znati koliko sam knjiga u \u017eivotu pro\u010ditao, nema kraja tom broju niti se nazire. Od svih mogu\u0107ih pisaca, na\u0161ih doma\u0107ih, preko svjetskih do totalno nepoznatih pisaca, ili bar nepoznati \u0161iroj javnosti…Saznaj vi\u0161e<\/a><\/span><\/p>","protected":false},"author":3,"featured_media":1909,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[15],"tags":[],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1904"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1904"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1904\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2012,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1904\/revisions\/2012"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1909"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1904"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1904"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1904"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}