Dugo, dugo sam zurio u o\u010devu sliku na spomeniku. \u010cini mi se da nisam ni\u0161ta drugo ni vidio ni osje\u0107ao, ni prirodu, ni beskrajno plavo nebo, ni\u0161ta. Samo njegova slika je bila stvarna, samo je njegov grob bio stvaran, samo je on bio svjedo\u010danstvo da se na\u0161e putovanje ovim prostorima zavr\u0161ava kad-tad..
\u010cetrnaest godina je pro\u0161lo od kada nas je napustio a ja jo\u0161 uvijek u to nisam mogao povjerovati i mo\u017eda u trenu pomislih da se na\u0161e putovanje nikad ne zavr\u0161ava, dokle god postoji neko da obilazi grobove, zapali svije\u0107u i ka\u017ee koju molitvu Bogu. Kao \u0161to sam se ja molio da me, kad do\u0111e moje vrijeme, sa one strane sa\u010deka moj tata, da me uzme za ruku i poka\u017ee mi kuda treba i kako hoditi, onako kao kad sam bio malo dijete pa me u\u010dio prvim koracima.
Plakao sam a nisam trebao, nije valjalo da moja mala princeza vidi suze na o\u010devom licu, ba\u0161 kao \u0161to sam ja uvijek bio najtu\u017eniji kada bi ih ugledao na licu svog oca i trudio sam se da ih sakrijem od nje.
Ali shvatala je ona dobro, znala je gdje se nalazi i da je tu sahranjen njen \u0111ed i ako tata mora malo da pla\u010de na tom mjestu, ne\u0107e se prepasti. Blago me je pogledala, stisla svojom malom dje\u010dijom ru\u010dicom moju i oti\u0161la da tr\u010di za leptirima, da me ostavi samog da jo\u0161 pri\u010dam sa ocem.
\u201eOvaj…mnogo je vru\u0107e a ti ve\u0107 dugo tu tako stoji\u0161 sav u crnom, mo\u017eda bi mogli krenuti ako se sla\u017ee\u0161? Jesi li spreman da ode\u0161 u Peulje, dolje do na\u0161ih ku\u0107a?\u201c \u2013 za\u010duo sam sestrin glas iza sebe. Obrisah zadnju suzu i pre\u0111oh rukom preko znojavog \u010dela.
\u201eDa \u0161ta sam nego spreman, mo\u017eemo da krenemo polako.\u201c
\u201eMoram ti re\u0107i, da se ne bi iznenadio, ne izgleda vi\u0161e onako kao kad si bio pro\u0161li put, ve\u0107 dugo to niko ne odr\u017eava, trava i trnje su vi\u0161lje od tebe, mo\u017eda i ne do\u0111emo ba\u0161 do ku\u0107e.\u201c
Ah da, ja da ne do\u0111em do ku\u0107e nakon ovoliko godina i tako duga\u010dkog putovanja? Malo sutra, nema te trave ni trnja koje \u0107e me zaustaviti.
\u201eA i prazno je, i dalje je samo na\u0161 Dmitar \u017du\u0107o jedini koji \u017eivi ovdje, nema tamo nikoga i ni\u0161ta vi\u0161e, sve je jo\u0161 vi\u0161e poru\u0161eno nego prije.\u201c
Moje Peulje prazno? Nije niti je ikad bilo, pomislih u sebi ali nisam rekao ni\u0161ta.
Ubrzo nas je zet dovezao niz puti\u0107 koji vodi do ku\u0107a i stao, dalje se nije moglo, mora se pje\u0161ke do zadnjih ku\u0107a u selu, koje su bile na\u0161e.
Sestra je i\u0161la prva, bojala se da nema zmija mo\u017eda pa je odlu\u010dila da ona kr\u010di put za nas i moju malu djevoj\u010dicu, najve\u0107a briga je bila za nju.
\u201eTata, pa ovo je kao iz bajke, kako su pravili ove ku\u0107e? Kako je samo veliko kamenje, kako su ga donijeli ovamo i odakle pa da mogu ovo napraviti? Svaka ku\u0107a kao da je neki zamak, nema veze \u0161to nemaju krovova, ipak su ovo neki tajanstveni zamkovi\u201c, re\u010de moj mali an\u0111eo.
Osmjeh mi se ra\u0161iri preko cijelog lica.
\u201eZamkovi, zamkovi, nego \u0161ta su nego zamkovi, milo moje, ako se dobro potrudi\u0161 i pa\u017eljivo zagleda\u0161, vidje\u0107e\u0161 kako iz njih izlaze i ulaze vitezovi i vojvotkinje. Ne nose ba\u0161 oklope i ma\u010deve ali su obu\u010deni u isto tako neprobojne ko\u017eune a umjesto ma\u010da nose drenov \u0161tap, nije ni ma\u010d mnogo mo\u0107niji od toga.\u201c
\u201eStvarno? Kako je to lijepo, mo\u017eda su se borili protiv nekog stra\u0161nog zmaja, \u0161ta ti misli\u0161? Evo \u010dini mi se da se \u010duje kako negdje iza ona zadnje ku\u0107e otpuhuje stra\u0161nu vatru kroz nozdrve. Vidi tata, eno jednog viteza sa \u0161tapom, ide da se bori sa zmajem.\u201c
Udari\u0161e mi opet suze na o\u010di, ali radosnice. Moje Peulje prazno? Ne pomislih li ja da je to nemogu\u0107e, da nikad ne\u0107e biti niti je bilo prazno?
Probijali smo se kroz ogromnu travuljinu i dok su se vitezovi i vojvotkinje Peulja borile sa stra\u0161nim zmajevima, kao \u0161to zastvarno i jesu nekoliko puta u samo jednom vijeku, mi smo se borili sa komarcima i nesnosnom vru\u0107inom, bio je ubjedljivo najtopliji dan otkada smo stigli u Krajinu.
Sestra stade ispred najve\u0107e trave na koju smo nai\u0161li do tad i re\u010de da je ovo valjda dovoljno, mogu vidjeti pone\u0161to od ku\u0107a i ovako, ne moram se penjati do gore.
\u201eNema \u0161anse. Ja da ne potra\u017eim \u0111edov kamen na kojem pi\u0161e kad je napravio ku\u0107u i njegovi incijali? Pa okrenuo bi se Uro\u0161 u grobu.\u201c
\u201eJoj meni sa tobom, pa dotakao si ga pro\u0161li put a i ovo je nemogu\u0107e velik rizik, ovdje zmija ima sigurno.\u201c
\u201eNek ima, ako me ujedu ima da se one otruju od mene, ne ja od njih. A i sve da tako ne bude, \u0161ta fali umrijeti gdje su umrli svi moji preci, ba\u0161 na ovom mjestu?\u201c
\u201eNe lupaj gluposti, nego eto ti se probijaj kroz to \u0161iblje, poku\u0161a\u0107u da do\u0111em za tobom.\u201c
Po\u0111oh i ja da se borim sa zmajevima, bez oklopa ali i bez \u0161tapa, jedino oru\u017eje mi je bilo srce i snaga u njemu. I na\u0111oh taj kamen, ta\u010dno na istom onom mjestu gdje sam ga zadnji put vidio prije tri godine, sageh se da ga poljubim i pomilujem slova na njemu. Ako su me u tom trenutku vrebali neka zmija ili stra\u0161ni zmaj, bili su veoma razumni i pametni \u0161to ne napadaju, jer tu borbu ne bi pre\u017eivjeli. Stavih jedan kamen u d\u017eep, za nevjerovatno \u010dudo sam to zaboravio da uradim pro\u0161li put. Sestra uslika par slika i re\u010de mi da vi\u0161e silazim odatle, malo li sam uradio?
Ma malo, naravno da je malo, trebao sam sve to oko ku\u0107e po\u010distiti i pospremiti, pa taman mi trebalo za to godinu dana. Godinu dana koje nisam imao.
\u201eI \u0161ta sad, gdje si sad krenuo?\u201c \u2013 upita me moja \u017eena, vi\u0111ev\u0161i da sam se po\u010deo probijati kroz jo\u0161 vi\u0161lju travu iza ku\u0107a.
\u201eIdem da vidim stoji li mi jo\u0161 bunar \u0111e je bio i da budem siguran da nije kakav zmaj pretvorio moje orahe u prah i pepeo\u201c- osmjehnuh se \u017eeni a sestra se glasno nasmija.
\u201eKakav komad budale ovaj moj brat, nikad se taj promjeniti ne\u0107e.\u201c \u2013 re\u010de i po\u0111e za mnom.
Povikah \u017eeni da mo\u017ee polako po\u010deti da se vra\u0107a prema autu, evo sad \u0107emo i mi, jo\u0161 samo ovo da vidim i gotovo, po\u010dela me je izdavati snaga od prevelikog naboja emocija. I da mi se mala vi\u0161e ne mu\u010di sa komarcima, koji su stvarno bili kao zmajevi za njeno malo, nje\u017eno tijelo.
Pro\u0111oh pored nekog trna koji me dobro zagreba \u010dak kroz pantalone a sestra u nevjerici re\u010de da to nije mogu\u0107e \u2013 taj trn je rastao direktno iz kamena. Stade u \u010dudu da to uslika.
\u201e\u0160ta nije mogu\u0107e, na ovom mjestu iz bajki je sve mogu\u0107e, nema veze kako je zaraslo u travu i trnje, meni se \u010dini da i Gospod do\u0111e ovdje da se odmara \u0161etaju\u0107i ovom divnom prirodom.\u201c
\u201eDaj molim te se probij do oraha da te uslikam pa da idemo, ne mere se vi\u0161e durati.\u201c \u2013 re\u010de sestra koja je nakon svakog negodovanja ipak uradila \u0161to i ja, popela se do ku\u0107e, dodirnula kamen, stala ispred oraha da ima i ona sliku. Heroj je ona veliki, to sam znao oduvijek i zaboli me srce \u0161to nisam proveo vi\u0161e vremena u \u017eivotu sa njom.
Vrati\u0161mo se do auta, usput prolaze\u0107i pored jednog poru\u0161enog zamka u kojem je nekad \u017eivio neki \u010dovjek koji je znao da pri\u010da sa zmijama, ako je vjerovati pri\u010dama koje je neko nekad rekao mom ocu a on meni.
Mala se princeza bila zapalila \u0161to od vru\u0107ine, \u0161to od komaraca ali se ipak smijala.
\u201eTata, tata, ne \u010dujem vi\u0161e onog zmaja, \u0161ta mu se desilo?\u201c \u2013 uzviknu radosno.
\u201eNije mu se desilo ni\u0161ta, kukavici jednoj, nije smio iza\u0107i na megdan vitezovima i vojvotkinjama pa je odmaglio \u0161to je br\u017ee mogao tamo ne\u0111e gore prema Livnu.\u201c
Sjedo\u0161mo u auto i po\u0111osmo nazad u Grahovo.
Moje Peulje prazno? Moje Peulje poru\u0161ene? U mojim Peuljima nema nikoga?
Ima, ima, jo\u0161 uvijek se tu vode stra\u0161ne borbe sa svakavim zmajevima i jednog dana \u0107emo ih pobijediti i vratiti selu zlatni sjaj, kako i dolikuje selu… koje je i bilo i ostalo – vje\u010dno.<\/p>\n\n\n\n
Srbo Gali\u0107<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dugo, dugo sam zurio u o\u010devu sliku na spomeniku. \u010cini mi se da nisam ni\u0161ta drugo ni vidio ni osje\u0107ao, ni prirodu, ni beskrajno plavo nebo, ni\u0161ta. Samo njegova slika je…Saznaj vi\u0161e<\/a><\/span><\/p>","protected":false},"author":3,"featured_media":1810,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[15],"tags":[],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1806"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1806"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1806\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2009,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1806\/revisions\/2009"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1810"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1806"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1806"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1806"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}