Drago Marić je jedan od najvećih živih naučnika u oblasti biologije. Stasao je na našim poljanama i u blagodetima Duboke Luke, sjajno svirao frulu i bacao koplje nebu pod oblake, pod budnim nadzorom Boće Marića – Zmaja.
Oduvjek je za mene bio Vinetu, oličenje izvornih vrlina, glas koji će o Grahovu govoriti kada to Grahovu bude najpotrebnije. I danas, ljeti, dođe iz Podgorice, nazuje suknene čarape i opanke i krene u pohode vremenu i tragovima koji za njega nikada neće nestati.
Upravo zbog ovakvih ljudi Grahovo je ostalo i opstalo, provlačeći se kroz istorijske gudure osmjehom koji je blažen i iskonski. Zajedno sa njim čuvao sam ovce po okrajcima oko Luke, slušajući tek stasalog mladića kako svira povečerje svojom čarobnom frulom.
Grahovo živi i istrajava, jer su mu privrženi ljudi koji cijene njegove vrijednosti, prirodnu i istorijsku ljušturu koja štiti ovo vanvremensko mjesto.
Ranko Lončar
