Mnogi će, poslije Gavrilovog uspenja na Gradini, pomisliti da se Gavrilo vratio u svoje Grahovo, i to na velika vrata. Istina, lijepo je vidjeti Gavrila kako se vijori nad svojim Grahovom i Obljajem, ali će ovaj junak nad junacima doći na svoje tek kada osnovna škola u njegovom Grahovu ponovo ponese njegovo ime, koje je našu školu krasilo oduvijek, sve do kraja građanskog rata na području velike Jugoslavije.
Ukoliko neko misli da do toga ne može doći, jer se tome oštro protive Hrvati i Muslimani, trebao bi se pozvati na istoriju i suštinu života na područjima koja su sinonim za veliku Jugoslaviju, u njenim najvažnijim, prelomnim momentima. Jer, Gavrilo Princip je pripadao pokretu Mlada Bosna, a atentat je izvršio nad nadvojdom koji je predstavljao simbol drske i osione vladavine Austrougarske, koja je u Gavrilovo vrijeme izvršila aneksiju Bosne i Hercegovine.
S druge strane, Hrvati su u dva navrata, kada im je bilo najteže, poslije ratova koje su izgubili, prihvatali ideju jugoslovenstva, kojoj je, po mišljenju istoričara i publicista od autoriteta, Gavrilo Princip bio veoma blizak.
Gavrilov život i priča o njemu u sebi nose iskonsku snagu kojom se rab Božiji svo vrijeme svog bitisanja otima, istrajava i nastoji da u vaskolikom prostranstvu zauzme mjesto koje po predanju pripada njegovom duhu i kostima.
Zato, dobro nam se vratio, Gavrilo, i vijori se nad Grahovom … I ne okreći se, najveći srpski sine.
Ranko Lončar
