{"id":2038,"date":"2020-10-01T11:55:25","date_gmt":"2020-10-01T10:55:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.grahovo.org\/?p=2038"},"modified":"2020-10-01T12:11:18","modified_gmt":"2020-10-01T11:11:18","slug":"%d0%ba%d0%bb%d0%b8%d0%ba-%d0%ba%d0%bb%d0%b0%d0%ba","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/%d0%ba%d0%bb%d0%b8%d0%ba-%d0%ba%d0%bb%d0%b0%d0%ba\/","title":{"rendered":"KLIK &#8211; KLAK"},"content":{"rendered":"<p><br> Ki\u0161a je padala iz sve snage.<br> Mra\u010dno, tmurno nebo, te\u017eak dan ko tu\u010d.<br> Te\u017eak dan kao \u017eivot sami.<br> \u010cvrsto je dr\u017eao volan, toliko \u010dvrsto da su mu \u0161ake pobijeljele od ja\u010dine.<br> Buljio je naprijed, kroz staklo, na kojem su brisa\u010di neumorno i do beskraja ponavljali jedan te isti zvuk\u2026.&#8221;klik-klak, klik-klak.&#8221;<br> Gore-dolje, lijevo-desno.<br> Neko mu je uporno kuckao na prozor, jako, toliko jako da se bojao da bi staklo moglo pu\u0107i. Al&#8217; nek puca, danas je ionako sve puklo\u2026ove proklete zime.<br> &#8220;Spusti prozor, Milane! &#8221; govorio je glas kojem je pripadala ruka koja je lupala od staklo.<br> Klik-klak, klik-klak.<br> Nije se mogao ni okrenut na tu stranu, kamoli da otvori prozor.<br> Bolni\u010dko osoblje se bilo rastrkalo na parkirali\u0161tu, ranjenici i mrtvi su pristizali bez prestanka\u2026.<br> &#8220;Spusti prozor, molim te, Milane! &#8220;<br> Suze su mu i\u0161le niz lice. &#8220;Ne mogu, \u010dika Mitre, ne mogu&#8221; -ponavljao je u sebi, ali naglas nije mogao re\u0107i\u2026<br> Klik-klak, klik-klak\u2026<br> &#8220;Milane, dijete moje\u2026samo mi ka\u017ei jesu li ga zaklali? &#8220;<br> ~ ~ ~<br> &#8221; Kako zna\u0161 da je mrtav?&#8221;<br> &#8221; Pa ne znam jel mrtav. &#8220;<br> &#8221; Pa si\u0111i dolje i pogledaj, mo\u017eda ima nade\u2026&#8221;<br> &#8221; Ja da si\u0111em, a ti mu stric ro\u0111eni\u2026si\u0111i ti niz strminu pa gledaj sam. &#8220;<br> &#8221; Ja sam mislio da ste vi drugovi\u2026&#8221;<br> &#8221; A ja sam mislio da si mu ti rod\u2026ne mogu jo\u0161 jednom da idem gledati ko je od na\u0161ih mrtav, malo li sam puta i\u0161ao ? &#8220;<br> &#8221; Ja ne mogu, noge mi se presjekle\u2026jel&#8217; to on uop\u0161te?&#8221;<br> &#8221; Pa idi si\u0111i pa \u0107e\u0161 znati.&#8221;<br> &#8221; E ne mogu\u2026mora\u0161 ti. &#8220;<br> ~ ~ ~<br> Klik-klak, klik-klak.<br> &#8221; Sine mili, molim te iza\u0111i iz auta.&#8221;<br> Jedva se okrenuo i nekako se do\u010depao brave na vratima. Nije izi\u0161ao nego je skliznuo sa sjedi\u0161ta ravno u blato i vodu, na koljena pred Mitra.<br> &#8220;Ka\u017ei, \u010dika Mitre\u2026&#8221; &#8211; jedva je prozborio tako kle\u010de\u0107i.<br> &#8221; Samo mi sine reci kako je poginuo? Jesu li ga zaklali?&#8221;<br> Uhvatio se za njegovu nogu\u2026.<br> &#8220;Nisu ga zaklali. Pukla je bomba i poginuo je na licu mjesta. &#8220;<br> &#8221; Nisu svoje pogane ruke stavljali na njega?&#8221;<br> &#8221; Nisu, \u010dika Mitre, samo ja. &#8220;<br> Pomilova ga Mitar po kosi\u2026<br> &#8220;Hvala ti sine\u2026&#8221;<br> ~ ~ ~<br> Dok se spu\u0161tao niz strminu da do\u0111e do Veselina, psovao je i plakao u isto vrijeme. \u0160to uvijek on, koliko jo\u0161 puta treba biti najhrabriji pa i\u0107i vidjeti jel mrtav onaj kome rod ro\u0111eni stoji isto tu, ali nema snage da to uradi?<br> &#8221; Bo\u017ee, \u0161to nisi jednu bombu na me poslao, ne na njih?&#8221;<br> Stao je iznad Veselinovog tijela koje je bilo potrbu\u0161ke, lice mu zagnjureno u nekakvom \u017ebunju.<br> Poku\u0161av\u0161i da mu vidi lice, potegao je glavu za kosu za mali repi\u0107 koji je taman narastao, toliko da ga mo\u017ee\u0161 \u0161akom uhvatiti.<br> Na njegov u\u017eas, kosa se odlijepi od glave i zamalo da otkine svo tjeme.<br> &#8221; Gospodi pomiluj, Gospodi pomiluj\u2026&#8221; ponavljao je u sebi dok je izvla\u010dio Veselina gore na \u010distinu, da ga mogu prenijeti do linije\u2026.<br> Da se ne ostavljaju le\u0161evi pa da pogan radi sa njima stvari koje nit se misle, nit se pi\u0161u nit bi se trebale doga\u0111ati. Ali su se doga\u0111ale.<br> Polumrtav se izvukao do vrha\u2026<br> &#8221; Evo ti sad pa vidi\u2026.oooooooooooooo Gospode, pomilujjjjjjjjjjjj\u2026ili me ubij\u2026&#8221;<br> Stric pogleda na le\u0161\u2026 i pobje\u017ee ne\u0111e u \u0161umu\u2026.<br> &#8221; Milane. Ej, Milane\u2026&#8221;<br> &#8221; \u0160ta je? &#8220;<br> &#8221; Daj se trgni, moramo ih voziti nazad u grad, nema ko nego ti i ja. &#8220;<br> &#8221; Ne\u0107u. O\u0107u da ostanem ovdje i poginem. Ne mogu vi\u0161e\u2026&#8221;<br> Odvali mu Sa\u0161a \u0161amar.<br> &#8221; Daj budi se, mora\u0161, nema ne mogu. Mora\u0161\u2026&#8221;<br> ~ ~ ~<br> Pusti&#8217; ga Mitar iz zagrljaja.<br> &#8221; Bog te blagoslovio sine, hvala ti\u2026&#8221;<br> Vozio se prema ku\u0107i, da pobjegne od bolnice, od rata, od mrtvih, ranjenih, od krvi koja mu je bila zacrnila uniformu, da obri\u0161e blato sa lica.<br> Stigao je pred ku\u0107u i opet nije mogao iza\u0107i iz auta. Jaukao je kao nikad do tada\u2026.<br> A brisa\u010di su radili pod teretom ki\u0161e koja nije mislila stati\u2026.klik-klak\u2026.klik-klak\u2026<br> Nije znao koliko je vremena pro\u0161lo.<br> Iznenada, opet mu neko pokuca na prozor.<br> Okrenu se i vi\u0111e nekog \u010dovjeka. Spusti prozor.<br> &#8221; Ovaj\u2026\u017eiv si. \u010cuo sam sve. Sve. Ne znam \u0161ta da ti ka\u017eem, ajde da u\u0111emo u ku\u0107u\u2026ali ti moram re\u0107i\u2026javi\u0161e mi da se Mitar objesio. Nije mogao podnijeti tugu\u2026.&#8221;<br> Zalupio je vrata auta svom snagom\u2026.<br> Stezao je volan dok mu \u0161ake nisu pobijeljele.<br> Ki\u0161a je i dalje padala\u2026. <br> Klik-klak\u2026.klik-klak\u2026. <br><br> Srbo Gali\u0107<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ki\u0161a je padala iz sve snage. Mra\u010dno, tmurno nebo, te\u017eak dan ko tu\u010d. Te\u017eak dan kao \u017eivot sami. \u010cvrsto je dr\u017eao volan, toliko \u010dvrsto da su mu \u0161ake pobijeljele od ja\u010dine. Buljio je&#8230; <span class=\"more-link\"><a href=\"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/%d0%ba%d0%bb%d0%b8%d0%ba-%d0%ba%d0%bb%d0%b0%d0%ba\/\">Saznaj vi\u0161e<\/a><\/span><\/p>","protected":false},"author":3,"featured_media":2040,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[15],"tags":[],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2038"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2038"}],"version-history":[{"count":5,"href":"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2038\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2044,"href":"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2038\/revisions\/2044"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2040"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2038"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2038"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.grahovo.org\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2038"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}